четвртак, 25. август 2011.

Mali muzikant iz "Ko to tamo peva"

Sa samo jedanaest godina stao je rame uz rame sa glumačkim legendama Nedom Arnerić, Pavlom Vuisićem, Batom Stojković, Taškom Načićem, Draganom Nikolićem, Aleksandrom Berčekom i Slavkom Štimcem. Devedesetih godina bio je di-džej, zatim policajac, a od 2002. vozi autobus gradskog saobraćaja u Beogradu na liniji 17. Nenad Kostić, mali muzičar iz filma “Ko to tamo peva”, kaže da i danas, 30 godina kasnije, na poslu sreće iste situacije nalik onima iz kultnog filma.
Nenad Kostić je 1980. godine išao u peti razred osnovne škole u Vrčinu, kad je od njegovog strica Miodraga, koji je svirao harmoniku, stigao poziv da ide sa njim da snima film u Delibatsku peščaru. Stric mu je objasnio da želi da učini njegovom prijatelju iz vojske Slobodanu Šijanu da snimi diplomski rad i da će učestvovati svi poznati glumci. Jedanaestogodišnji Nenad je pristao da ode na probu filma “Ko to tamo peva”.
“Prošli smo probu i onda je trebalo da potpisujemo ugovore. Dobio sam oko 1,5 miliona dinara, a recimo da je novi “fića” koštao četiri. Bilo je to dosta para za to vreme. Probali smo pesmu i nije izgledalo loše. E, onda smo krenuli na snimanje, a prema scenariju, trebalo je da budem ćelav. Kad su pokušali da me šišaju, počeo sam da plačem, nisam dao, rekao sam ako će da me šišaju, neka traže drugog. Neda Arnerić i Dragan Nikolić nisu dali da odem jer sam im se dopao” – priseća se Nenad početka snimanja filma.
Problem je bio to što Nenad nikako nije uspeo da nauči da svira drombulje, instrument koji mu je kompozicija prepisala. Međutim, Šijan je napravio ustupak, pa je to snimljeno preko plejbeka. Anegdota na snimanju sa doajenima glume bilo je pregršt.
“Bata Stojković je trebalo da me ošamari u onoj sceni gde nas uhvate kao lopove. Šijan je insistirao na krupnom kadru i Bata je stvarno morao da me udari. Međutim, on me je toliko odalamio da je meni zazvonilo u ušima i suze su same krenule. Pobegao sam iz autobusa koliko me noge nose i sakrio se u Pančevu. Filmska ekipa me ceo dan tražila, a kad su me našli, Bata mi je doneo najveću bombonjeru koja je bila da se kupi i uz obećanje da me više tako neće udariti i nastavili smo snimanje.
Sećam se i njihovih noćnih pijanki u kojima su prednjačili Pavle Vuisić i Štimac. Nakon jednog od noćnih skupova, dadoše mi zadatak da skupim sve staklene flaše, da se popnem na autobus i da ih bacam. Tad sam tek video da su doneli lovačke puške “bokerice” i da su hteli da vežbaju gađanje. Berček me vodio na sladoled, Dragan Nikolić se stalno šalio, a sa dvometrašima, odnosno decom od dede koji buši gume stalno sam igrao šah” – priča u dahu Nenad.

уторак, 23. август 2011.

Baba iz "Ko to tamo peva"

Misteriozna Baba u Crnom koja sedi u zadnjem delu autobusa u filmu "Ko to tamo peva",prema rečima Dušana Kovačevića predstavlja Srbiju koja je potpuno skrajnuta i izopštena iz dnevno-političkih događaja....Baba u Crnom je analogija za penzionere i stare ljude koje je njihova porodica ostavila potpuno same(najčešće u nekoj seoskoj zabiti) i koji su primorani da sami održavaju domaćinstvo iako im godine i zdravlje to veoma otežavaju....Stari tako životare i "kradu Bogu dane" potpuno pomireni sa svojom sudbinom i nimalo ih ne zanimaju dešavanja u zemlji ili svetu već su stvorili neki sopstveni paradoks Sećanja,Navika i Melahonije...

Kada je na autobusu pukla guma,svi putnici su morali da pređu na levu stranu,kao što se svi i sećamo...Ali Baba u Crnom je ostala na svom mestu,zamišljena i i zagledana u neku tačku kroz prozor,potpuno nesvesna niti zainteresovana za komešanje u autobusu...Ostala je ostala na svom mestu jer joj niko nije ni rekao da se premesti-svi bili prezauzeti nekim svojim stvarima....

Ono što je takođe zanimljivo je da velika većina ljudi,isključivo gledaoci filma "Ko to tamo peva",nije ni primetila Babu u Crnom a još veća većina nije ni primetila da Babe posle Učiteljeve Sahrane više nema među putnicima....Oni koji su pročitali knjigu su koliko-toliko i svesni Babe jer je od svih putnika ona najdetaljnije opisana i odmah je jasno da Baba u Crnom zauzima neko važno mesto u celoj priči....

Za Slobodana Šijana,reditelja filma,Baba u Crnom simbolizuje Smrt koja vreba sve putnike autobusa...Niko od putnika ne razgovara sa njom i kao da je nevidljiva za njih ali je ipak prisutna-mirna,hladna,bez ikakvih emocija i nepotrebnih reči...

понедељак, 22. август 2011.

Vrhovni Firer Trećeg Rajha Gustav Veler

Jednog jesenjeg popodneva 1938-e dva SS oficira su ušla u jedan omanji Berlinski restoran na ručak...Dok listali po meniju i debatovali o pivu koje će naručiti kasnije,iz kuhinje restorana su čuli glasan smeh osoblja..Upitali su konobara koji je strpljivo stojao pored njih o čemu se radi...Mladi konobar se potpuno zbunio,nekontrolisano mucao i izgledalo je kao da će svakog trenutaka briznuti u plač!...SSovci su zbunjeno gledali i konobara i jedan drugog kada se iz kuhinje začuo pomahnitali glas Adolfa Hitlera kako prekoreva glavnu kuvaricu jer joj je teleća čorba bila preslana!!...A zatim se ponovo začuo glasni smeh osoblja iz kuhinje!...SSovi su poskočili kao opareni,panično nameštali i pregledali svoje uniforme i stali u "stav mirno"!..Ovo je izazvalo opšti metež među ostalim gostima jer se kao munja pročulo da je Firer lično u kuhinji!...U trenutku je zavladao muk i sve oči su bile uprte u vrata od kuhinje...Onaj mladi konobar je pokušavao nešto da kaže al od silnog straha samo je nešto mumlao i mlatarao vinskom kartom...Posle par trenutaka mučne tišine iz kuhinje se mogao čuti sasvim normalan razgovor tipičan za restoran-neko je pitao gde je veliki nož a drugi glas je rekao da će neko morati da unese još drva za pećnicu...Potpuno zbunjeni SSovci su odlučili da uđu u kuhinju i vide šta se to tamo dešava i pozdrave svog Firera ako je još uvek tu....Sasvim kulturno su pokucali na vrata i banuli onako zvanično u svojm uniformama i sa vrata glasno povikali "Hajl Hitler" uz visoko ispružene ruke u nacističkom pozdravu... Zaprepašćeno osoblje kuhinje je refleksno uzvratilo pozdrav a glavnoj kuvarici je ispala činija sa čorbom od straha i jedva je smogla glasa sa promumla "Hajl Hitler"...Opet je zavladala neka muna tišina jer se u tom trenutku nije znalo ko je više uplašen i zbunjen,dal osoblje ili SSovci....

Najveći šok za SSovce je nastupio baš u trenutku kada su hteli da napuste kuhinju jer su podobro pogledali sve okupljene al od Firera nije bilo ni glasa ni traga...Stražnja vrata kuhinje koja su vodila u dvorište zgrade su se otvorila sa glasnom škripom i na njima se pojavio Adolf Hitler u kuvarskoj uniformi noseći u rukama gomilu cepanica drva!...Na trenutak je posrnuo kada je ugledao SSovce ali su oni bili više šokirani i zablenuli se u njega sa sve raskolačenim očima i otvorenim ustima...Brzo su se snašli i ponovo stali "mirno" i gromoglasno pozdravili svog Firera!...Ovaj je bacio cepanice na pod brže-bolje uzvratio pozdrav!...Na ulazu u kuhinju se već napravila gužva od znatiženjih gostiju....

SSovci se nisu usuđivali da spuste ruke pre Firera-koji je izgledao kao da će pasti u nesvest svakog trena!...Teški klinč Zvaničnosti i Tišine je prekinuo stariji SSovac pitanjem:"Fireru da li vam je dobro?",jer je ovaj već počeo da se klati i obrće očima....."Jeste!...Ne,ja ne...Dobro mi je!":odgovorio je Firer......Stariji SSovac se izgleda malo bio pribrao pa je rekao:"Oprostite na mojoj znatiželji Fireru...Ali,šta vi radite ovde?"....."Pa ja samo radim ovde!":odgovori Firer....SSovci su zaprepašćeno gladali naizmenično Firera,ostalo osoblje i jedan drugoga....Posle par trenutaka se pojavio vlasnik restorana,koji je stanovao na gornjem spratu zgrade,i razjasnio celu zavrzlamu....

Osoba za koju su SSovci mislili da je Adolf Hitler je zapravo bio izvesni Gustav Weler,kuvar po zanimanju,koji je neverovatno ličio na Hitlera i voleo da zabavlja svoje kolege njegovim imitacijama...Jedine razlike između Gustava i Adolfa,neprimetne na prvi pogled,su bile te što je Gustav bio nešto sitnije građe i donekle stariji od Hitlera....Gustav inače nije imao one karakteristične brkčiće kao Hitler a ni onu zalizanu frizuru ali je baš tog dana bio rešio da svojim kolegama priredi "celu predstavu"....

SSovci su se pomalo namrštili jer tada baš i nije bilo preporučljivo da se na takav način "ismeva" njihov voljeni Firer...Ali gazda restorana je uspeo da ubedi SSovce da ne uhapse Gustava obećajući da će se lično pobrinuti da tim imitacijama dođe kraj i podmitio ih sa besplatim ručkom kad god dođu u njegov restoran....SSovci su malo oraspoložili i uz upozorenje Gustavu da se to više ne ponovi otišli da nastave sa svojim ručkom.....

Sutradan su kolegama iz SS ovi oficiri prepričavali svoj doživljaj iz restorana i nije dugo trebalo da priča stigne do glavešina pa čak i Hitlera lično...Za manje od nedelju dana od kada su u restoranu bila dvojca SSovca,opet je došla čitava ekipa u zlosudnim uniformama ali ovoga puta ne da bi probali njihovu čuvenu teleću čorbu....Bukvalno su izneli Gustava Welera iz kuhinje i strpali ga u automobili ispred restorana....Gustav Weler više nikada nije viđen živ.....a možda i jeste!?....

U svom jedinom pismu svojoj porodici od kada su ga odveli SSovci,Gustav je rekao da je dobio čast da obavlja jedan od najvažnijih poslova u celoj Nemačkoj ali da ne može da kaže o čemu se radi...Zatim kaže da je potpuno dobro,živi u uslovima koje običan čovek može samo da sanja,da je odličnog zdravlja i da će ih uskoro posetiti a u međuvremenu će im opet pisati.....Ali ništa od toga se nikada više nije desilo....

Savim je više nego verovatno da je Gustav Weler bio jedan od Hitlerovih dvojnika ali niko sa sigurnošću ne može da tvrdi kada i gde se pojavljivao umesto njega....Može se samo nagađati ali ima stručnjaka,od istoričara do psihologa,koji kažu da kada je Hitler držao svoje (veoma retke) "smirene" i razumne govore da je to ustvari bio Gustav jer ima dosta razlika u stavu,govoru i iskazivanju emocija prilikom govora...Hitler je imao običaj da "padne u vatru" i deluje skoro kao neki ludak a Gustav je bio smireniji i pre svega "bio zadužen" za govore o stručnijim temama(ekonomija,svetska politika,nemačka naučna otkrića u vojnoj i medicinskoj pripremi,i sl.) koje se nisu ticale "jevrejskog pitanja" i "superiornosti Arijevske Rase"......Takođe je Hitler više puta viđen na dva mesta u potpuno isto vreme ali se opet sa sigurnošću ne može reći koji je bio "pravi"....Postoji jedan video zapis Adolfa Hitlera kako on pozdravlja i razgovara sa vojnicima "Hitlerove Omladine",poslednjom linijom odbrane Berlina koju su činila deca od 10 do 15 godina...Ovo je ujedno i poslednji poznati snimak Hitlera...Na njemu Hitler izgleda potpuno oronulo i starije barem čitavu deceniju,ruke mu se tresu i deluje potpuno smušeno i pogubljeno....Prema većini ljudi koji su bavili temom Hitlerovih dvojnika ovo je najkonkretniji dokaz jer na jednom drugom snimku,napravljenom samo nedelju dana ranijie kao i nekoliko audio-zapisa Hitlerovog obraćanja naciji u poslednjim danima Trećeg Rajha,Hitler deluje odlučnije i oštrije nego ikada pre....U odnosu na smušenog,bolesnog starca sa poslednjeg video snimka razlika je očigledna...

Kada su 1945-e Sovjetski vojnici ušli u dvorište zgrade Raistaga,videli su mrtvog čoveka kako leži potrbuške među ruševinama....Kada su se uverili da telo nije minirano,okrenuli su ga na leđa....Pred njima je bilo telo Adolfa Hitlera sa rupom od metka posred čela....ili su oni barem to pomislili....Ubrzo su od zarobljenika koje su pronašli u zgradi saznali da to nije pravi Hitler već njegov dvojnik Gustav Weler koga je,navodno,ubio Oto Skorceni lično...Daljim istraživanjem je definitivno utvrđeno da je to telo Gustava Welera koje je kasnije poslato u Moskvu i sahranjeno u neobeleženom grobu u dvorištu zatvora Lefortovo.....

петак, 5. август 2011.

These aren't the Droids we are looking for!

Temuerra Morisson je ime glumca koji je glumio Stormtroopera u "Star Wars:New Hope" koji je rekao "Ovo nisu Droidi koje tražimo!"....najduža rečenica jednog Stormtroopera u celoj "Star Wars" sagi...

pravo ime Čaka Norisa je.......

........CARLOS RAY NORRIS.......(nije vic,stvarno mu je to pravo ime)